Izložba Balerine autorice Biljane Gaurine u prostorijama Ministry of Beauty
29/10/2009

Boris Čavlina i Silva Stojanović osnovali su instituciju ‘Ministry of Beauty’ polazeći od postavke da je u današnjoj općoj degradaciji estetike potrebno osvijestiti i približiti kulturu estetike što širem krugu ljudi. Vođeni idejom visokog senzibiliteta za estetski dojam, žele stvoriti instituciju (koncept) koja će promovirati sve aspekte pojma estetike. Stoga, uz dugogodišnji rad i primarnu djelatnost na području školovanja profesionalnih vizažista, najavljuju novi segment svog djelovanja, a to je prezentacija fotografske umjetnosti. Ljepota je kvaliteta koju umjetnici stoljećima pokušavaju materijalizirati u svojim djelima, nastojeći dosegnuti ideal ljepote vremena u kojem su živjeli. U našem modernom dobu, fotografija se pokazuje kao savršen posrednik te ideje. Izložbeni prostor specijaliziran za fotografiju također je izravan odgovor na potrebu i interes stručne i laičke javnosti za kvalitetnim fotografskim izložbenim aktivnostima. Cilj ove inicijative je ponuditi publici kvalitetnu prezentaciju autorskih fotografskih radova te doprinijeti razvoju mreže fotografskog tržišta u Hrvatskoj. Kao odgovor na stvarne potrebe za informiranjem i educiranjem javnosti o fotografskoj umjetnosti, u ovom će se prostoru osim izložbi održavati povremene fotografske radionice, tribine i predavanja, specijalizirana studijska snimanja i prodaja vrhunskih fotografija i najmodernija fotografska oprema (voditelj: Fedor Vučemilović).

 

Razgovarali smo sa Biljanom Gaurinom povodom naše prve, a njene druge samostalne izložbe Balerine

(Ministry of Beauty, Varšavska 14/II., 29.10.—30.11.2009.)

Mlada fotografkinja Biljana Gaurina na svojoj drugoj samostalnoj izložbi predstavlja ciklus reportažnih fotografija pod nazivom Balerine, koji je snimljen u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu za modni časopis Gloss. Ova izložba bila je prigoda za razgovor o njenom formativnom periodu školovanja, profesionalnim počecima, trenutnim angažmanima, očekivanjima i planovima, odnosno o dosadašnjem fotografskom iskustvu te o fotografskom mediju općenito.

Ministry of Beauty: Tvoj profesionalni put inicijalno je obilježila privatna fotografska Škola Instituto Superiore Fotografia e Arti Visive u Padovi. Što te navelo na tu odluku i koja iskustva i znanja vežeš uz taj period?

Biljana: Od ranog djetinjstva sam imala želju živjeti negdje vani, odnosno steći neka nova iskustva. Odluka je tim više bila lagana jer je diploma te fotografske škole priznata u cijeloj Europi. Škola traje dvije godine s dodatnim jednogodišnjim programom specijalizacije, koji se meni nije činio dovoljno kvalitetan i dinamičan kao prve dvije godine. Uz predavanja iz povijesti fotografije i ostalih pomoćnih disciplina i znanosti (primjerice psihologije), program se bazirao na praktičnom dijelu, odnosno na uskoj suradnji i komunikaciji s profesorima i rad na fotografiji. Fotografima se jednostavno treba dati tu slobodu da iskažu svoju kreativnost i interese, a onda kroz dobivene radove vidjeti kako bi se pojedini dijelovi mogli poboljšati ili izmijeniti.

Polaznici škole se formiraju kroz sve vidove fotografije (reportaža, still life, portreti, moda), a cilj joj je usmjeriti mlade autore na onaj tip fotografije koji oni sami nose u sebi a koji tek trebaju otkriti. Primjerice, jedan od glavnih profesora u školi i najvećih autoriteta Renzo Saviolo inzistirao je uvijek na Henri Cartier-Bressonu, tj. reportažnim fotografijama. Zanimljivo je bilo kada sam ja ipak uvijek dolazila s portretima, budući da sam oduvijek težila studijskim snimanjima. Iako je on inzistirao da se profiliram u fotoreportera, morao je popustiti i dozvolio mi je rad u studiju. Uz paralelni interes za modu, u tom sam trenutku shvatila da je to uistinu vid fotografije koji me najviše zanima, koji mi najviše leži i u kojem se osjećam sretnom.

I time što su polaznici ove škole bili iz cijelog svijeta automatski doprinosi kontekstu osobnog brzog sazrijevanja i automatskog proširivanja i životnog i duhovnog svjetonazora. Taj se kontekst direktno odrazio na moju inspiraciju odnosno fotografiranje. Energija koja se stvara u takvoj okolini, a koju mogu usporediti s osjećajem koji imam kada negdje putujem, mene je oduvijek oduševljavala. Uvijek na putovanjima osjećam to kanaliziranje energije, pogotovo u New Yorku.

Uopće, energija ljudi koji žive vani odnosno s iskustvom dinamičnog načina života jednostavno zrači na poseban način. Na nedavnom primjeru fotografiranja Jiríja Menzela u Zagrebu to sam imala priliku ponovno potvrditi.

U Padovi sam usvojila temelje fotografije, odnosno cijeli proces koji podrazumijeva fotografski rad. Sve se radilo ručno, od snimanja analognim fotoaparatom, eksponiranja do razvijanja filma u tamnoj komori. Priznajem da mi je to bilo najljepši period u životu, po pitanju fotografije ali i u smislu osobnog sazrijevanja. I zaista je za svakog fotografa bitno da ima takvo znanje, jer mu ono pruža temelj za cjelokupan uvid u medij fotografije. Iznimno je bitan umjetnički zanat koji sam stekla, no danas u mom poslu koji je vezan uz medije, odnosno striktne uvjete i vremenske rokove, postoje neki okviri kojih se strogo treba pridržavati.

Ministry of Beauty: U svom formativnom periodu, koje bi ime iz povijesti fotografije ili svoje uže okoline mogla izdvojiti kao svog uzora?

Biljana: U profesionalnom smislu kao i zbog osobnosti i svakidašnjeg života među svjetskim imenima fotografije definitivno mi je bio uzor Richard Avedon. U njegovu fotografiju Dovima with Elephants (Evening Dress by Dior, Cirque d’Hiver, Paris, France, kolovoz 1955.) zaljubila sam se na prvi pogled i tada se u meni dogodio neki ‘klik’. Nastavila sam pratiti njegov rad. Njegove fotografije uvijek imaju tu sofisticiranu notu i zrače posebnom energijom, a žene koje su njegove muze Avedon prikazuje na najljepši moguči način, kao da su anđeli. On istovremeno poentira njihovu erotičnost i s druge strane njihovu ženstvenost. S druge strane to su i fotografije Helmuta Newtona, koji je radio sasvim nešto drugo, odnosno koji više naklinje samoj estetici koja se bazira na erotičnosti, tj. seksualnosti koja je izuzetno jaka pokretačka energija i pobuđuje maštu i u fotografskom smislu ti daje slobodu. Iz kruga ljudi u kojem sam se od svojih početaka kretala, svakako bih mogla izdvojiti Tomislava Marića koji mi je bio istovremeni savjetnik, uzor i pokretačka snaga u mojim prvim profesionalnim iskustvima. Mislim da je jako bitno imati nekoga tko će poticati tvoj rad i razvoj.

Ministry of Beauty: Kako su izgledali tvoji počeci i koji bi moment/angažman mogla izdvojiti prekretnicu u tvom dosadašnjem radu ?

Biljana: Moji počeci vezani su za reportažna snimanja u Jutarnjem listu, gdje se ponovila ista priča kao i u školi u Padovi. Radila sam reportaže koja su svakako imale svoju čar i koje sam obožavala raditi na svoj određeni način. Ipak, cijelo sam se vrijeme grčevito borila za studijska snimanja, odnosno odvajala vrijeme za portrete i studio, u čemu sam se na kraju i profilirala. Nedugo poslije sam počela raditi studijska snimanja, prvenstveno za prilog Revija koji je izlazio četvrtkom uz Jutarnji list.

A prekretnica se dogodila kada sam prije pet godina otišla fotografirati Severinu Vučković u Maribor. Ona me nakon tog angažmana upoznala s novim krugom ljudi koji su mi dali priliku raditi u nekim drugim studijima, gdje sam se kroz te nove angažmane i poznanstva istovremeno afirmirala profesionalno i kao umjetnica.

Ministry of Beauty: Danas radiš punim tempom, kao fotograf u CROPIX-u, ali imaš i puno drugih angažmana. Kako se pripremaš za snimanja?

Biljana: Kad radim dogovorena snimanja, nikada unaprijed ne znam kako će snimanje izgledati, što mislim da je dobro, jer sam shvatila sam da se u protivnom u periodu priprema previše istrošim. Kada dođem na snimanje onda na licu mjesta dobijem naglu inspiraciju, dolaze mi ideje, svježa energija i radim kako mislim da je u tom trenutku najbolje. I zaista se svaki put ispostavi da je tako najbolji način jer postignem željeni rezultat. Izuzetak su fotografiranja modnih editorijala za koje moram unaprijed biti informirana o tehničkim uvijetima, odnosno znati kakva će biti odjeća, scenografija, pozadina i slično. Opet, pitanje je momenta kada i kako će se neka ideja realizirati. U svakom tipu snimanja treba se jednostavno prepustiti kontekstu odnosno trenutnoj energiji jer u tome nema ‘neispravnog’ i ‘netočnog’ nego treba slijediti vlastitu intuiciju.

Ministry of Beauty: Budući da si već nekoliko godina vezana poslom za medije, kako vidiš ulogu koju u tom procesu ima odnos i komunikacija s grafičkim tehničarima i dizajnerima?

Biljana: Taj odnos je u cijelom procesu rada uistinu bitan. Primjerice, kada radim neku reportažu za Gloriju, obavezno sudjelujem i u izradi prijeloma stranice. Smatram da jedino kroz dogovor i direktnu komunikaciju cijeli proces može dobro funkcionirati.

U svim poslovima koje radim bitno mi je da sam okružena ljudima s kojima mogu komunicirati i realizirati svoje ideje. Tako je bilo i kod izrade moje web stranice koju mi je pomogao osmisliti i producirati mladi dvojac MagicMarinac. I uvijek sam slobodna primiti neku sugestiju i kritiku. Jer kada tim ljudi nađe zajednički jezik, onda je i rezultat puno kvalitetniji.

Ministry of Beauty. Od samih početaka najviše te privukla i okupirala portretna fotografija, koja je poprilično intimna fotografska tema. Kakav je tvoj odnos prema toj temi?

Biljana: Mene zadovoljavaju oni portreti koji odašilju jednu specifičnu energiju potretirane osobe. Takvu fotografiju onda ne definira samo ime portretiranog nego ona dobiva svoj vlastiti, originalan naslov.

Ministry of Beauty: U tvom opusu posebno mjesto imaju i crno-bijele fotografije, meĒu kojima se izdvaja ciklus ‘Baba Mara’. Kako su nastale te fotografije?

Biljana: Taj ciklus nastao je u Glavicama pokraj Sinja prošle godine. Imala sam poriv napraviti seriju vrlo intimnih portrteta svoje bake kao i pejzažnih i ambijentalnih detalja njezine rodne kuće. Taj ciklus doslovno je priča njezinog života, odnosno njene svakodnevice. Istodobno te fotografije govore o osjećaju prisnosti koji mene od ranog djetinjstva veže uz nju i to mjesto. Taj se ciklus u jednom smislu nastavio ovo ljeto kada sam fotografirala mjesta i stanovnike, većinom bake, po Dalmatinskoj Zagori.

Fotografirala sam prizore, mjesta i ljude koji odišu jednim sasvim drugim, nama često nepoznatim, ozračjem i posebnom energijom. Vjerujem da ću imati priliku pokazati taj dio svog opusa u kojem prepoznajem određenu neotkrivenu vrijednost i posebnost.

Ministry of Beauty: Što misliš o prezentaciji vlastitih autorskih radova, a vezano za ciklus Balerine koji izlažeš na ovoj izložbi?

Biljana: To doživljavam kao nešto vrlo intimno, odnosno kao da izlažem jedan dio sebe koji je vrlo privatan. Iako dio publike možda to neće intrepretirati na taj način, ali mene je to snimanje angažiralo vrlo emotivno. Za vrijeme snimanja, koje je bilo vremenski ograničeno na nepunih sat vremena, uistinu sam uspjela saživjeti se s njima. Potpuno sam zaboravila na vrijeme i kontekst tog snimanja i jednostavno počela fotografirati. Meni je to snimanje bilo veliko nadahnuće, spiritualno iskustvo koje svakako mogu izdvojiti iz dosadašnjih angažmana iskustava.

Ministry of Beauty: Da li u skorašnjoj budućnosti očekuješ veliku promjenu ili novu prektenicu koja će te dovesti do ostvarenja nekih novih ciljeva i želja?

Biljana: Svakako imam osjećaj da me očekuje jedan novi zaokret, odnosno imam ogromnu želju za nekom promjenom, u smislu novih iskustava. Nastojim se ne opterećivati s tom idejom jer ne znam što me točno očekuje, ali znam da će sve kao i dosad ići jednostavnim slijedom događaja koje ne treba provocirati. Profesionalni razvoj ide postepeno, treba živjeti faze života u kojima jesi i biti otvoren za nova iskustva. Isto tako bitno je s vremenom dobiti neku potvrdu iznutra i izvana.

Razgovor vodila: Irena Gessner